NESTOR ŽUČNI

NEKOLIKO RIJEČI NAMJESTO PREDGOVORA


Kad mi već tako lijepi literarni običaj nalaže, i nameće za prijatnu dužnost, da na ovom mjestu napišem: „Predgovor“, ili: „U ime predgovora“, ja, da budem iskren—kao što se nikad i ne služim protivno istini—moram priznati: da ne znam šta da rečem ni kako da oslovim čitaoca, pa naravno,—još manje! – ni kritičara, koji prvi put uzima u ruke knjigu sa mojim imenom.

Jedno znam, a to je, da ih nijesam rad gnjaviti dugim pisanijama ni priklapanjima: kako su ove pjesme postale, zašto su baš takve kakve su; zašto to one nisu drukčije, na pr. ljubavne, i t. d. i t. d. Držim, da nije dobro da ikakav pjesnik raspravlja o temama ove vrste; to može, ili će baš i dopasti u dio kakvom dobrom, a uz to još ponekad i punom ljutite ljubaznosti bratu, kritičaru.

Jep, ako su pjesme dobre, nije veliko pitanje: da li su potekle iz neposrednih ili vještačkih utisaka? A, ako ne valjaju, opet se ne mora dugo mučiti i mnogo odugovlačiti sa zaključkom; bilo da su one plod neposrednih i doživljenih ili vještačkih i stvorenih utisaka, to se onda neće pitati. Kazaće se jednostavno: ne valjaju – pa mirna Bačka; stvar će biti gotova, i skinuta sa „dnevnog reda“ na najveću žalost samog, a možda i osamljenog, jadnog pjesnika, a na radost podrugljivih čitalaca, i, ako ih ima, zlobnih drugova.

Što imam na ovom mjestu da učinim, biće jedino molba i čitaocu i kritičaru, dakle obojici, da, ako nađu kakovih, pa i zamašnijih, pogrešaka u interpunkciji, u kojoj baš nijesam sasvim „kao kod kuće”, neka ne krive mene, nego neka se kopljima obore na društvene „prilike”, koje se eto nijesu pokazale ni toliko dobre, da me dignu do interpunkcijske visine jednog profesora.

U Oklandu, Kalifornija, 17. maja 1908. godine.

Nestor Žučni


Knjižara Nestor Žučni